Kodeks

Kodeks prakse i etike

Ovaj kodeks koristi se za utvrđivanje i održavanje standarda prakse i etike za praktičare kognitivno-bihejvioralne terapije u Bosni i Hercegovini, kao i za informisanje i zaštitu klijenata koji traže usluge psihoterapije i savjetovanja.

UVOD

Ovaj kodeks pruža smjernice za profesionalno, etično i odgovorno pružanje usluga psihoterapije i savjetovanja, te za zaštitu klijenata i javnog povjerenja.

Praktičari bi trebali da rade tako da promovišu autonomiju i dobrobit klijenta, te da očuvaju dostojanstvo klijenta i održe poštovanje prema njemu/njoj.

Ugovaranje psihoterapije ili savjetovanja bi trebalo da obuhvata jasne granice i uslove odnosa unutar psihoterapijske ili savjetodavne seanse.

Sve informacije koje se pružaju klijentu moraju tačno da odražavaju prirodu KBT-a, kao i kvalifikacije i trening praktičara.

Klijenti se moraju obavezno obavijestiti u slučaju da se vodi zapisnik o seansi ili da se seansa snima, kao i o tome koji stepen pristupa toj evidenciji imaju sami klijenti i drugi

Praktičari bi trebali da prate i identifikuju sopstvene mogućnosti i granice kompetentnosti putem aktivnosti kao što je stručna savjetodavna i konsultativna podrška, supervizija nad seansama, kao i kroz povratne informacije klijenata.

Praktičari su obavezni da održe visok stepen ličnih i profesionalnih standarda, kao i da prate sopstvenu efektivnost u psihoterapiji ili savjetovanju.

Praktičari ne smiju vršiti praksu bez redovne savjetodavne i konsultativne podrške i supervizije.

Praktičari su obavezni da obavljaju praksu u skladu sa zakonom.

Uslovi povjerljivosti prema klijentu se trebaju jasno objasniti klijentu prilikom davanja informacija prije seanse ili u toku početka tretmana.

Povjerljivost prema klijentu se strogo poštuje, te se može prekršiti samo uz odobrenje klijenta u izuzetnim okolnostima. Ovo kršenje bi se trebalo ograničiti na davanje samo osnovnih informacija koje su u skladu sa datom situacijom.

Praktičari koji koriste podatke o klijentu za studije slučaja, istraživanja, publikacije i u ostale svrhe bi prije svega trebali da traže odobrenje od klijenta nakon što mu se jasno objasne uslovi korištenja tih podataka. Pored toga, od suštinskog je značaja da se identitet klijenta zaštiti na način da se ne može prepoznati u javnosti.

Klijentima se mora jasno podijeliti informacija o postojanju procedure za ulaganje žalbi, u slučaju da klijent ima potrebu da se žali na rad terapeuta koji krši odredbe relevantnih zakona i/ili Etičkog kodeksa BHUKBT.

Praktičari ne smiju seksualno, emocionalno, socijalno, profesionalno ili finansijski iskorištavati klijente.

Praktičari su dužni izbjegavati dvostruke odnose i sukobe interesa koji mogu ugroziti profesionalnost, objektivnost ili dobrobit klijenta.

Praktičari su dužni pribaviti informisani pristanak klijenta za psihoterapiju ili savjetovanje, uključujući objašnjenje ciljeva, metoda, koristi, rizika, povjerljivosti, cijene i mogućnosti prekida tretmana.

Praktičari pružaju usluge samo u granicama svog obrazovanja, treninga, iskustva, supervizije i zakonskih ovlaštenja.

Praktičari vode, čuvaju i koriste dokumentaciju o klijentima na način koji štiti privatnost, povjerljivost i sigurnost podataka.

U radu s maloljetnim osobama ili osobama ograničene poslovne sposobnosti, praktičari postupaju u skladu sa zakonom, uz poštovanje najboljeg interesa klijenta.

Praktičari se u javnom predstavljanju, oglašavanju i stručnim izjavama ne smiju služiti obmanjujućim, netačnim ili pretjeranim tvrdnjama.

Praktičari su dužni preduzeti odgovarajuće mjere kada lični problemi, bolest ili druge okolnosti mogu ugroziti kvalitet njihovog rada.

Praktičari su dužni da u javnom prostoru i na društvenim mrežama postupaju profesionalno i u skladu s etičkim načelima, te da ne objavljuju sadržaje koji mogu narušiti povjerljivost, dostojanstvo ili privatnost klijenata.

Praktičari se na internetu moraju suzdržati od neprimjerenog samopromovisanja, obmanjujućih tvrdnji i sadržaja koji mogu umanjiti povjerenje u profesiju.

Praktičari su dužni da se prema kolegama odnose profesionalno, s poštovanjem i integritetom, te da ne narušavaju njihov ugled neosnovanim kritikama ili javnim istupima.

DODATAK

Ovaj kodeks pruža samo minimalan okvir za usmjeravanje praktičara, te ga BHUKBT može prema potrebi revidirati ili izmijeniti.

28.12.2009. / Revidirano 18.05.2022. / Druga revizija 25.04.2026.

Smjernice o podnošenju žalbi na rad kognitivno-bihejvioralnog terapeuta etičkom odboru BHUKBT

Iz Etičkog kodeksa BHUKBT:

„Klijentima se mora jasno podijeliti informacija o postojanju procedure za ulaganje žalbi, u slučaju da klijent ima potrebu da se žali na rad terapeuta koji krši odredbe relevantnih zakona i/ili Etičkog kodeksa BHUKBT.“

Iako su iskustva mnogih klijenata u vezi sa psihoterapijom i savjetovanjem korisna i pozitivna, nekada stvari mogu da budu drugačije, da imaju negativan slijed i/ili ishod.

ZA KLIJENTE

PITANJA KOJA KLIJENT TREBA POSTAVITI SEBI PRIJE PODNOŠENJA ETIČKE ŽALBE:

Jesam li pokušao riješiti problem otvorenim razgovorom o tome sa svojim psihoterapeutom?

Većina Kognitivno-bihejvioralnih psihoterapeuta se ponaša etično i posvećeni su dobrobiti svojih klijenata. Međutim, ponekad problemi nastaju zbog nedostatka komunikacije i nesporazuma i mogu se riješiti bez podnošenja etičke žalbe. Često je otvoren razgovor klijenta sa terapeutom jedan od najjednostavnijih načina da se riješe nesporazumi ili zabrinutosti između klijenta i terapeuta. Proces upućivanja zvanične žalbe je stresan za obje strane (za klijenta i terapeuta), tako da je generalna preporuka da klijenti prvo pokušaju da riješe nesporazume ili zabrinutosti sa svojim terapeutom prije nego se odluče da upute zvaničnu žalbu na rad terapeuta.

Postoji li javna/privatna institucija/ustanova u kojoj psihoterapeut radi, a kojoj bih mogao podnijeti zabrinutost?

Zbog zabrinutosti u vezi sa radom kognitivno-bihejvioralnog terapeuta, kontaktiranje institucije/ustanove u kojoj psihoterapeut obavlja svoju psihoterapijsku praksu bi mogao biti “sljedeći korak”. Mnoge institucije/ustanove imaju tijela za podnošenje žalbi i pokušavaju riješiti probleme koji uključuju njihove zaposlene. Ovo se odnosi samo na psihoterapeute koji svoju terapijsku praksu obavljaju u okviru svog radnog vremena u nekoj od javnih/privatnih institucija/ustanova, a ne odnosi se na terapeute koji svoju praksu obavljaju privatno ili u okviru udruženja građana.

ZA KOGNITIVNO-BIHEJVIORALNE TERAPEUTE:

ŠTA URADITI AKO PRIMJETIM DA MOJ KOLEGA/MOJA KOLEGICA KRŠI ODREDBE ETIČKOG KODEKSA BHUKBT?

Kognitivno-bihejvioralni terapeuti bi trebali biti svjesni svoje odgovornosti u slučajevima da njihov/a kolega/kolegica krši odredbe Etičkog kodeksa BHUKBT.

Korak 1: Kada kognitivno-bihejvioralni terapeut posumnja da drugi kognitivno-bihejvioralni terapeut krši odredbe Etičkog kodeksa BHUKBT, on/ona pokušava adresirati i riješiti problem kroz kolegijalni razgovor sa kolegom/kolegicom, ako je to izvodljivo.

Korak 2: Ako kolegijalni razgovor nije moguć ili nije produktivan, kognitivno-bihejvioralni terapeut poduzima daljnje korake u skladu sa situacijom, uključujući raspravu o situaciji sa supervizorom ili iskusnijim kolegom, a može se obratiti i konsultovati direktno sa Etičkim odborom BHUKBT (https://kbt.ba/kontakt/).

III

Korak 3: Kognitivno-bihejvioralni terapeuti koji imaju osnovane sumnje da drugi kognitivno-bihejvioralni terapeut krši odredbe Etičkog kodeksa BHUKBT, a nakon Koraka 1 i 2, može pristupiti podnošenju formalne etičke žalbe zbog kršenja Etičkog kodeksa BHUKBT u skladu sa procedurom za podnošenje žalbe na rad kognitivno-bihejvioralnog terapeuta koja se nalazi ispod.

Podnošenje žalbe na rad kognitivno-bihejvioralnog terapeuta – smjernice