TRENING STANDARDI

  1. PREDUSLOVI ZA ULAZAK U TRENING
    1. Psiholozi i psihijatri mogu praktikovati kognitivne i bihejvioralne terapije i biti akreditovani kao kognitivni i bihejvioralni terapeuti.
  2. TRAJANJE TRENINGA
    1. Period treninga uključuje bazično profesionalno školovanje koje osobu uopšteno priprema da radi kao psihoterapeut, te period specijalističkog treninga i iskustva relevantnog za kognitivne i bihejvioralne terapije.
    2. Kompetencije da se postane kognitivni i bihejvioralni terapeut razvijaju se u dvije faze. U prvu fazu spadaju kompetencije za osnovne terapijske vještine i razumijevanje psihopatologije koje čine dio bazičnog profesionalnog obrazovanja. U drugu fazu spada razvoj znanja o kognitivnom i bihejvioralnom modelu i specifičnih kompetencija za bihejvioralne i kognitivne terapijske vještine koje se razvijaju kroz poslijediplomsko stručno usavršavanje/trening.
    3. Minimalni period treninga koji BHUKBT priznaje kao dovoljan za zadovoljavanje Trening standarda nije manji od 5 godina. Ovaj period se računa od početka profesionalnog obrazovanja do kraja perioda poslijediplomskog stručnog usavršavanja/treninga za kognitivne i bihejvioralne terapijske vještine.
    4. Ovo su minimalni trening standardi.
  3. TEORIJSKI TRENING I TRENING VJEŠTINA
    1. Period treninga (bazično profesionalno školovanje i specijalistički postdiplomski trening) uključuje dostizanje kritičkog razumijevanja značajnosti studija ljudskog razvoja, psihopatologije, psihologije, socijalnih pitanja i prakse zasnovane na empirijskim dokazima.
    2. Specijalistički trening može biti iz određenog modela kognitivne i bihejvioralne terapije ili iz određene oblasti primjene (npr. REBT, KBT sa psihozama, KBT sa djecom itd.). Ipak, svi terapeuti će imati minimalni kurikulum koji će obezbijediti široko zasnovano razumjevanje teorijske osnove kognitivnih i bihejvioralnih terapija i njihove primjene na širokom opsegu problema.
    3. Teorijsko znanje i veštine će biti dostignuti kroz strukturisano podučavanje i samostalno studiranje. Potrebno je najmanje 450 sati za elemente kognitivnog i bihejvioralnog treninga. Od toga, 200 sati treba da budu direktna predavanja koje drže priznati treneri za kognitivne i bihejvioralne terpije tokom formalno priznatih trening programa.
    4. Trening vještina je suštinska komponenta dostizanja znanja i iskustva, i najvećim dijelom se ostvaruje kroz superviziranu kliničku praksu, radionice za sticanje veština, posmatranje i kliničku praksu. Trening vještina treba da bude značajan dio terapeutovog sveukupnog programa treninga.
    5. Terapeut treba da dostigne veštine da bi mogao da razumije i interpretira istraživanja relevantna za ishod i efektivnost kognitivnih i bihejvioralnih terapija.
    6. Stečene kompetencije neophodne za primjenu KBT uključuju:
      1. Sposobnost za procjenu, razumijevanje i formulisanje klijentovih problema prema KBT modelima:
        1. Demonstriranje vještina efikasnog intervjuisanja i slušanja korištenjem odgovarajuće verbalne i ne-verbalne komunikacije.
        2. Upotreba odgovarajućih bihejvioralnih i kognitivnih metoda procjene (upitnici, skale procjene, tehnike opservacije) i razumijevanje njihove validnosti i pouzdanosti.
        3. Razumijevanje problema prezentovanih u terminima kognitivno-bihejvioralne formulacije.
        4. Sumirati, upoređivati i diferencirati bihejvioralno-kognitivne teorijske okvire sa različitim vrstama terapija radi osiguravanja da je primjenjen odgovarajući model intervencija.
      2. Sposobnost za primjenu odgovarajućeg raspona kognitivnih i bihejvioralnih intervencija:
        1. Demonstrirati široko znanje i vještine implementacije opsežnih bihejvioralno-kognitivnih intervencija koje su efikasne i zasnovane na naučnim dokazima.
        2. Biti informisan o relevantnim informacijama iz oblasti psihologije i drugih disciplina koje doprinose bazi znanja kognitivnih i bihejvioralnih terapija, i voditi se tim informacijama.
        3. Imati potrebno znanje normalnom i abnormalnom ponašanju (npr. psihopatologiji), razvojnim i društvenim kontekstima koji su relevantni za oblast kojom se praktičar bavi.
        4. Raditi na saradnički način sa klijentima i objašnjavati u svakoj tački terapije kontekst i relevantnost korištenih intervencija
        5. Upotrebljavati odgovarajuće metode evaluacije (upitnika, skala procjene, tehnika opservacije) radi procjene uticaja preduzetih intervencija.
      3. Izgraditi, održavati i završiti terapijski radni odnos
        1. Uspostaviti i održavati odgovarajuće profesionalne granice
        2. Biti u stanju efikasno procjeniti rizik od povrijeđivanja pacijenta, terapeuta ili drugih
        3. Imati na umu i uvažavati etičke i legalne principe koji se odnose na terapijski odnos
        4. Imati razumijevanje uticaja koji lične kognitivne, emocionalne i ponašajne karakteristike (lični razvoj) mogu imati na profesionalni rad, i i mati spremnost i sposobnost za promjenu, odgovarajućim korištenjem supervizije i povratnih informacija
    7. Moguće metode za procjenu terapeutove komptenetnosti uključuju:
      1. Direktnu observaciju terapijskih sesija od strane supervizora
      2. Video snimanje seansi
      3. Audio snimanje seansi
      4. Skale procjene relevantnih kompetencija
      5. Diskusije tokom supervizije
      6. Pisane i usmene prezentacije izvještaja o slučajevima
      7. Vršnjačko procjenjivanje (peer-review)
      8. Samo-procjena
      9. Vođenje bilježnica o treningu
      10. Prihvaćeni radovi od strane naučnih časopisa
      11. Povratne informacije od strane klijenata
      12. Ispiti
    8. Moguće metode učenja radi dostizanja terapijskih kompetencija uključuju:
      1. Teorijska predavanja
      2. Čitanje
      3. E-learning
      4. Superviziranu kliničku praksu
      5. Vršnjačku grupnu (peer-group) superviziju
      6. Supervizijske seanse
      7. Observiranje i modeliranje
      8. Igranje uloga (role play)
      9. Diskutovanje sa drugim profesionalcima
      10. Prisustvovanje i prezentovanje na konferencijama
      11. Učestvovanje u radionicma za trening vještina
      12. Istraživanja
      13. Procjena zasnovana na emprijskim dokazima
      14. Prezentacije slučajeva
    9. Dodatne komptencije potrebne su za praktičare koji se bave supervizijom/ treningom drugih terapeuta i istraživanja
  4. SUPERVIZIRANA KLINIČKA PRAKSA
    1. Terapeut treba da obavi 200 sati supervizirane procjene i terapije tokom treninga.
    2. Svi terapeuti tokom treninga imaju superviziju procjene i terapije, koju vode kompetentni kognitivni i bihejvioralni terapeuti. Supervizija se sastoji od redovnih diskusija i povratnih informacija. Značajan dio treninga treba da bude intenzivna supervizija koja obuhvata korištenje živog, audio ili video materijala.
    3. Da bi se smatralo da je terapeut završio trening, potrebno je da tokom treninga tretira najmanje 8 klijenata, i to od procjene do završetka ili prekida tretmana. Ti slučajevi bi pokrivali najmanje tri tipa problema. Rad sa tri problema bi bio intenzivno superviziran prema gornjem opisu.
    4. Maksimalna pauza tokom edukovanja za KBT u fazi supervizirane kliničke prakse je godinu dana; Ukoliko je pauza duža od godinu dana sve do tada obavljene obaveze (sati supervizije, studije slučaja, itd.) se poništavaju i edukant ima pravo da ponovo počne edukovanje za KBT na nivou supervizirane kliničke prakse.
    5. Detalji supervizirane kliničke prakse i klinički slučajevi se bilježe u protokolu treninga.
  5. LIČNA TERAPIJA / RAZVOJ
    1. Formalno priznati trening programi za kognitivne i bihejvioralne terpije moraju sadržavati neki vid lične terapije / razvoja (npr. inidividualnu ličnu terapiju i/ili grupne radionice ličnog razvoja i/ili biblioterapiju) koji vode iskusni praktičari.
    2. Terapeuti moraju biti sigurni da su u stanju da identifikuju i da na odgovarajući način upravljaju svojim ulaskom u proces kognitivne i bihejvioralne terapije.
    3. Terapeut mora imati razvijenu sposobnost da prepozna kada treba da traži profesionalni savjet od drugih.
  6. AKREDITACIJA KOGNITIVNIH I BIHEJVIORALNIH TERAPEUTA
    1. Terapeuti koji zadovolje ove Trening standarde, odražavaju nivo kontinuiranog profesionalnog razvoja u kognitivnoj i bihejvioralnoj terapiji, imaju redovnu kliničku superviziju i zadovoljavaju bilo koje dodatne zakonske zahtjeve koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, biće akreditovani od strane BHUKBT kao kognitivno-bihejvioralni terapeuti.
    2. BHUKBT stvara procedure za akreditovanje terapeuta koji pokazuju da su dostigli viši nivo kompetencije i ekspertize koji im omogućava da obezbeđuju superviziju ili trening za druge ili da budu priznati kao iskusni praktičari u oblasti bihejvioralne i / ili kognitivne terapije.
    3. Supervizori i iskusni praktičari će normalno imati 5 godina terapijske prakse nakon zadovoljavanja ovih Trening standarda i dobijaće dalji trening koji će ih osposobljavati za trenere / supervizore.
    4. Trening standardi i procedure akreditacije kognitivnih i bihejvioralnih terapeuta i / ili trenera i supervizora zasnovani na ovim Trening standardima važe od 27. septembra 2008. godine.
  7. PROCJENA BAZIČNIH STANDARDA TRENINGA
    1. Od terapeuta se očekuje da pokažu razumijevanje teorijskih aspekata kognitivne i bihejvioralne terapije i njene primjene putem formalne procene u vidu eseja, ispita ili istraživačkog projekta.
    2. Razumijevanje prakse zasnovane na empirijskim dokazima treba da se evaluira:
      1. izradom proširene studije slučaja u kojoj se kritički diskutuju nalazi istraživanja ili
      2. relevantnom istraživačkom disertacijom ili
      3. publikovanjem istraživanja kao prvi autor.
    3. Supervizirana praksa će biti podvrgnuta formalnoj procjeni pomoću najmanje dvije pisane studije slučaja (2000 – 4000 rječi).
    4. Gore opisana procjena se zahtjeva tokom formalno priznatih trening programa za kognitivne i bihejvioralne terapije.
    5. Neophodno je da se vodi protokol treninga koji specifikuje dužinu studiranja, broj sati studiranja i popis predavanja, imena tutora ili mentora koji su učestvovali u terapeutovom treningu.